среда, 20. септембар 2023.

Unapređenje otpornosti na katastrofe

Unapređenje otpornosti na katastrofe iziskuje širok spektar aktivnosti, kojima se unapređuju sposobnosti i kapaciteti društva da adekvatno odreaguje i da se što pre oporavi i počne da funkcioniše kao pre nastanka katastrofe. Da bi se ispunila navedena očekivanja, potrebno je da se stručno i nepristrasno identifikuju sve opasnosti, analiziraju rizici i, na osnovu toga, predvide svi raspoloživi mehanizmi za suočavanje, odnosno sve mere i aktivnosti koje treba preduzeti kako bi se smanjila ugroženost lјudi u smislu unapređenja njihove otpornosti. Ukoliko u nekoj od pomenutih faza menadžeri rizika od katastrofa propuste da sagledaju sve okolnosti, ne može se očekivati unapređenje otpornosti. Primera radi, prilikom identifikovanja opasnosti, potrebno je analizirati profil zajednice (lјudski sistemi, imovina, prirodni resursi) i profil opasnosti (prirodne, antropogene i mešovite opasnosti). 

Nakon toga, u okviru procene rizika, potrebno je detalјno preispitati nivo različitih vrsta ugroženosti (socijalna/kulturna, ekonomska, prirodni resursi itd.), a zatim proceniti rizike sagledavanjem verovatnoće i ozbilјnosti identifikovanih budućih posledica. Osim navedenog, važni elementi unapređenja otpornosti jesu i kontinuirana komunikacija o rizicima (distribucija informacija), učestvovanje zajednice u svim fazama, kao i neprestani procesi praćenja i revizije. Nesumnjivo je da klјučni korak u unapređenju otpornosti podrazumeva osmišlјavanje i primenu jasnih strukturnih i nestrukturnih mera za sprečavanje novih odnosno ublažavanje postojećih rizika od katastrofa. U tom procesu učestvuju donosioci političkih odluka i stručnjaci, tako da od njihove kompromisne odluke zavisi nivo buduće otpornosti. Reč kompromisna se upotreblјava da bi se istakla nemogućnost usvajanja rešenja koja su apsolutno prihvatlјiva za obe strane (na primer, nedostatak finansijskih sredstava koji ograničava političare da sprovedu pojedine mere).

Slika 1. Konceptualni model unapređenja otpornosti na katastrofe.

Komunikacione strategije za unapređenje otpornosti na katastrofe jesu neophodan uslov za unapređenje kapaciteta i sposobnosti zajednice da uspešno odgovori na posledice katastrofa i da se od njih oporavi. U vezi s tim, mogu se koristiti sledeće komunikacione strategije: a) konstruktivni narativi koji promovišu otpornost; b) dokazane strategije komunikacije i javne edukacije; v) podsticanje različitih socijalnih aspekata komunikacije radi jačanja veza i uklјučivanja same zajednice i g) jačanje komunikacionih mreža s cilјem obezbeđivanja adekvatnog pristupa informacijama (tabela 24). U skladu s navedenim, lokalna zajednica mora osmišlјavati i primenjivati različite kampanje, u okviru kojih će razvijati svest građana o neophodnosti unapređenja njihove otpornosti (preduzimanje mera u smislu pripremlјenosti za katastrofe – pribavlјanje zaliha i opreme, kao i pribora za pružanje prve pomoći, pohađanje obuka i treninga, sastavlјanje planova reagovanja domaćinstava itd.) i o posledicama prethodnih događaja, prouzrokovanih nedovolјnim nivoom otpornosti zajednice. 

Referenca za citiranje: Cvetković, V. (2020). Upravljanje rizicima u vanrednim situacijama. Beograd: Naučno-stručno društvo za upravljanje rizicima u vanrednim situacijama, str. 191-193.

Нема коментара:

Постави коментар

Posledice katastrofa

 Prirodne katastrofe uzrokuju širok spektar posledica, koje se često teško prate i precizno mere, naročito kada su u pitanju ekonomske posle...